Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?” “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.” “A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.” Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji” (Iv 6,60-69).
_______
Jedna je od značajki Evanđelja, da ne opravdava ljudske slabosti i ne uljepšava događaje, koji bi mogli ostaviti neugodan dojam. Isus evanđeliste očito nije poslao na tečaj za pridobivanje čitalaca. Pred nama su prirodni, nepatvoreni, predstavljeni ljudi, kakvi su bili i govore nam događaje, kako su se odvijali.
Nekoliko posljednjih nedjelja slušali smo Isusove nagovještaje o kruhu Njegova tijela. Nazočnima je taj govor bio odvratan, mrmljali su i nezadovoljni odlazili. Isus se okrenuo apostolima s izazovom: Hoćete li i vi otići? Skupinu je iz neprilike izvukao Simon. U ime svih je odlučno priznao: Kome ćemo ići? I mi se dandanas s mnogim suvremenicima pitamo, kome ćemo ići? Kome da idemo po ključ za ulaz u novo desetljeće, koje barem ne bi smjelo biti lošije, iako je malo nade, da bi bilo bolje od sadašnjega.
Vjerovali smo u napredak, predali se zamamnosti tehnike, prisezali smo na znanost, uzveličavali humanizam, dizali zastave bratstva i slobode, klicali gesla jednakosti. U razvoj svijeta i nastojanja, da bi nam život bio ljepši, uloženi su veličanstveni tjelesni i duhovni napori najboljih sinova i kćeri ljudskog društva. Za bolji svijet protekle su rijeke znoja, i bilo je proliveno more ljudske krvi.
Mi kršćani smo sve više uvjereni, da Isus sa svojom evanđeoskom porukom, s potpunim žrtvovanjem samoga sebe, s odlučnim odbacivanjem nasilja, s potpunim opraštanjem neprijateljima i dostojanstvenom pobjedom nad smrću daje čovječanstvu više nego svi učenjaci svojim knjigama, svi humanisti svojim slavospjevima, svi tehničari svojim izumima i svi vojskovođe svojim oružjem. Zato, jer pred sve ostalo stavlja nedodirljivu unutarnju vrijednost čovjekove osobnosti, stvorene od Oca i oblikovane po Božjoj slici.
Kome ćemo ići?
Onome, koji nam govori riječi vječnog života.
