Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U on vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?” Oni mu rekoše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.” On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik – Krist!” I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Tada dozva narod i učenike pa im reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga (Mk 8,27-35).
________
Isus je od Petra očekivao, da će gajiti Božje misli. Budući da nije, ukorio ga je i skoro potjerao iz apostolskog zbora.
A kako bi Petar, koji je bio čovjek, mislio drugačije od čovjeka? Bog misli na Božji način, životinja — ako misli — misli na životinjski, a čovjek misli kao čovjek. Kako je kome u naravi.
Po toj ljudskoj naravi i po svojoj pameti Petar je mislio, da je za Isusa trpljenje i smrt nešto loše, nešto, što Mu se ne smije dogoditi. Zato Ga je u najboljoj vjeri od tih misli odvraćao. Na Petrovom mjestu jednako bi učinio svatko, tko bi volio Isusa- Ta ipak nije u redu, da bi Mesija, Onaj, kojega čovječanstvo već stoljećima očekuje i želi od Njega neprikosnovenu pobjedu, morao doživjeti neuspjeh i poniženje. A Isus, Petra, koji tako misli, tjera od sebe i čak ga naziva sotonom. Kakav nesporazum!
Isuse, nemoj se ništa čuditi Petru i njegovim ljudskim mislima! Ne čudi se kršćanima, da su u dvadesetom stoljeću povijesti Tvoje Crkve prečesto razmišljali po ljudski! Ne čudi se nama, poatomskim i pokoncilskim kršćanima. Priznajemo, da Te i mi teško razumijemo. Mislimo po ljudski. Ne ide i ne ide nam u glavu Tvoj savjet, da se odrečemo sami sebe, da uzmemo svakoga dana na se svoj (i Tvoj) križ, da svoj život radije izgubimo, nego da ga spašavamo. To se opire našoj naravi. Što će nam ostati, ako sebe odbacimo?
A Ti ustraješ kod svoga. Istina, Ti nam ne zapovijedaš, da idemo Tvojim putem, al nas na njega pozivaš. »Ako tko hoće«, govoriš. I ako smo spremni pravo Te razumjeti, spoznat ćemo, da nam svojim pozivom na umiranje želiš samo dobro. Ta radi se samo o smrti svega, što je u nama zlo, da bi moglo tim više oživjeti ono, što je dobro u nama. A takvo se umiranje ne protivi našoj naravi, nego je vodi njezinom najvećem vrhuncu. Oni, koji su Te tako shvatili i išli za Tobom, nisu uništili sebe, nego su upravo po tom umiranju dostigli vrhunac svoga života. I Ti si nam upravo po svom poniženju, trpljenju i smrti došao u slavu trećeg dana.
Naše su misli okrenute u sadašnjost, a Božje sežu u treći dan.
