22. rujna: 25. NEJELJA KROZ GODINU B

25

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: “Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.” No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: “Što ste putem raspravljali?” A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!” I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.” (Mk 9,30-37).

________

 Isus nije ukinuo prva mjesta. A netko mora biti glavni, zauzeti prvo mjesto i nositi zadnju odgovornost. To je zakon ljudskog suživota. Gdje su pokušali prva mjesto ukinuti, tamo su na prva mjesta stupili nered i bezvlađe.

Ali prvo mjesto ima slabu stranu, da može biti iskušenje za onoga, koji ga zauzme. Zavesti ga može u uvjerenje, da drugi postoje radi njega i da mu moraju služiti. Zaboravlja, da je na prvom mjestu radi drugih i da im on mora služiti. I apostoli su podlegli tom iskušenju. Zato ih Isus upozorava, da biti prvi znači zapostaviti samoga sebe i razdijeliti se drugima. Apostolima to tumačenje očito nije išlo u glavu.

U glavu ne ide ni mnogom današnjem apostolu. Javni i tajni razgovori, tko će biti prvi, u Božjoj Crkvi do danas nisu utihnuli. Posebno glasni postaju onda kada se negdje neko prvo mjesto isprazni. Budući da je ispražnjenih mjesta obično manje, nego onih, koji se osjećaju sposobnima i pozvanima, da bi ih zaposjeli, dogodi se, da ostane netko razočaran i uvrijeđen, misleći, da je time, jer je netko drugi bio postavljen na prvo mjesto, njemu učinjena nepravda. Ako nije sposoban, shvatiti Isusove riječi, pokušava doći drugačije do izažaja.

Netko se sasvim povuče po načelu: Ako nismo prvi, neću biti ni drugi. – Netko će otići na suprotnu stranu i tamo će pokušati biti prvi. – Opet drugi misle: Ako me već nisu postavili za prvoga, bit ću prvi u pakostima onome, koga su postavili za prvoga…. To bi bili nisku udarci, koji bi dokazivali, da ih ne nadahnjuje Evanđelje. Hvala Bogu, da su rijetki!

U Jeruzalemu je na vjerskom području bio prvi Kaifa. Tko zna, koliko ih je bilo iza njega. Isus je bio posljednji, odbačeni i do krajnosti poniženi. Nazarećanin. A pokazalo se, da je upravo on bio najveći. Jer je najbolje ljubio i najbolje služio.

Prvi i najveći u Božjoj Crkvi nije uvijek onaj, koji sjedi na prvom mjestu. Prvi i najveći je onaj, koji jednakom predanošću ljubi Krista i njegovu braću. Pa bio on na prvom, posljednjem ili bilo kojem mjestu. – Amen.