Čitanje Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?” On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije?” Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i ‑ otpustiti.” A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub” (Mk 10,2-12).
________
Jedan je od temeljnih zakona našeg života, da smo stvoreni za zajednicu. Što su ljudi toga svjesniji, to više žive jedan za drugoga, više izmjenjuju dobra, život je ljepši.
U najvećoj mjeri to se ostvaruje u zajednici muža i žene. Nigdje drugdje nije izmjena dobara tako tjelesna, tako osobna i ujedno tako usrećujuća. A upravo zato je ta zajednica i najosjetljivija, i najranjivija; njezine rane najbolje peku i najbolnije su. Pitanje odnosa muža i žene poznaju zato u svim vremenima i kod svih naroda. Susrećemo ga i u Evanđelju, o čemu priča današnji odlomak; susrećemo ga u Crkvi, o čemu nam svjedoči njezina povijest.
Među ozbiljnim diskutantima o pitanju rastave braka u Crkvi su se oblikovala prvenstveno dva smjera. Prvi bismo mogli nazvati pravnim. Ravna se po slovu i zakonu. Poziva se na Isusove riječi, da onaj, koji se od svoje žene rastavlja i vjenča se drugom, čini preljub. Crkva se je stoljećima držala te nauke i uz nju pridobila dovoljno iskustva – što nam, dakle, još netko može dodati ili oduzeti?
Drugi smjer želi biti savitljiviji i životniji. Za nj Evanđelje nije pravni priručnik, nego zbirka Isusovih riječi i postupaka, koje nadahnjuju, usmjeravaju i oslobađaju. Isus nije samo jednom kudio zaljubljenost farizeja u slova i zakone, a za sve ljude u tjeskobi imao je mnogo razumijevanja i branio ih je pred uskogrudnim zagovornicima zakona. Kada je izgovorio navedenu rečenicu o preljubu, nije čitao propise, nego je s njima htio samo naglasiti veličinu bračne veze. Dokle god čuvamo tu veličinu netaknutu, smijemo i moramo tražiti sve moguće putove iz bračnih neprilika. Na to nas navode i koncilske smjernice.
Zagovornici obaju mišljenja imaju nesumnjivo nakanu, što bolje izraziti evanđeosku misao. Žele reći, da je uređena bračna veza od Baga postavljeni uzor, kojega čovječanstvo ne smije odbaciti i ne može ga ni s čim nadoknaditi.
A što je s onima, koji na putu tom uzoru smalakšu i ne ostvare ga? Kamen bi smio baciti na njih samo onaj, koji na putu prema svome uzoru nije nikada malaksao.