Katolička Crkva po cijelom svijetu slavi ove godine na predzadnju nedjelju mjeseca listopada Svjetski Misijski dan. Kad čujemo riječ „misije“ mislimo na Afriku, Aziju i Južnu Ameriku gdje djeluju misijski djelatnici, svećenici, časne sestre i svjetovnjaci na različitim misijskim postajama svjedočeći za Krista koji je došao spasiti sve ljude. Ovi misionari i misionarke očekuju od nas da razmislimo o njihovom poslanju, da produbimo duhovnu povezanost, a da ih i materijalno pomažemo koliko je u našoj moći.
U Evanđelju veli Isus svojim učenicima:
„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga… i evo ja sam s Vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 19-20).
Isus veli učenicima: “Pođite…” Uskrslom je važan svaki čovjek i zato njegovi učenici trebaju ljude uključivati u njegovo otajstvo otkupljenja i spasenja. Tko vjeruje da je Bog Isusa zbilja učinio Kristom i Gospodinom, mora poduzimati sve što može da ga ljudi upoznaju i povjeruju mu.
„Učinite mojim učenicima sve narode” U Biblijskom rječniku biti učenik Božji znači živjeti onako kako Bog traži. Zato biti učenik Isusov znači prihvatiti osobu Učitelja zajedno s njegovom naukom, prijateljevati s njime živim i prisutnim, uključiti se u zajednicu njegovih učenika. Oni kojima je Isus naviješten kao Krist i Gospodin postaju njegovi učenici time što se krštavaju na ime Oca, Sina i Duha. Ispovjedivši vjeru i pokajavši se za grešnu prošlost bivaju krsnim savezom “opečaćeni” i time s Božje strane neopozivo prihvaćeni kao braća i sestre Isusove. Tko se krstom i vjerom pridruži Uskrslome, biva pridružen i Crkvi kao zajednici učenika. Zato je zadaća misionara naviještati evanđelje i “zasađivati Crkvu”, kako kaže Drugi Vatikanski sabor.
Posljednjih tridesetak godina pape izdaju prigodnu poruku za Svjetski misijski dan s određenom temom svake godine. Svoju misijsku poruku za ovogodišnji Svjetski misijski dan papa je naslovio: „Ljubav, duša misije“.
Po papinim riječima „biti misionar znači ljubiti Boga čitavom svojom osobom sve do davanja, ako je to potrebno, i života za njega. Biti misionar znači prignuti se, poput dobrog Samarijanca, nad potrebama sviju, osobito najsiromašnijih i potrebitih, jer tko ljubi Kristovim srcem ne traži vlastiti interes, nego samo slavu Očevu i dobo bližnjeg…“
Vođen Kristovim nalogom „Učinite sve narode mojim učenicima…“ Sveti Otac Ivan Pavao II., pape Benedikt i Franjo putuju po svijetu da svim narodima reknu da se ne plaše Kristu otvoriti svoje srce, jer je on jedini mir. Mnogo je ljudi i danas koji još nisu čuli za Evanđelje. Mnogo ih je kojima je potrebno probuditi vjeru jer je zaspala. Moramo ozbiljno poraditi na tome da se vjera otkrije u novim generacijama. Koliki je tek broj onih koji svoju vjeru ispovijedaju bez uvjerljivosti?
Sve više postajemo uistinu svjesni da je poželjno i hvale vrijedno ići u misijske zemlje i tamo naviještati Evanđelje, ali nam isto tako postaje jasno da je jednako tako potrebno i važno biti misionari u svojoj obitelji u svojoj ulici, u svojoj školi, u svom radnom kolektivu, u svojoj stranci, u svom društvu i u svojoj župi. Moguće je da u ovim sredinama nema onih koji nisu čuli za evanđelje, ali ima onih koji vjeru ispovijedaju bez uvjerljivosti i onih čija se vjera nakon primljenih sakramenta nikad nije u dovoljnoj mjeri probudila.
Mnogo je naših sunarodnjaka koji od nas vjernika očekuju da im navijestimo Radosnu vijest. Trebali bismo prihvatiti barem ovaj izazov ako nismo spremni i osposobljeni poći u daleka misijska područja. – Amen.