Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Pilat upita Isusa: «Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: «Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: «Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.» Nato mu reče Pilat: «Ti si dakle kralj?» Isus odgovori: «Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas» (Iv 18,33b-37).
___________
Što sve mora imati jedan kralj da bi zaista bio kralj? Ponajprije, on mora potjecati iz kraljevske obitelji, ili biti pravovaljano izabran i potvrđen. Zatim treba moć, silu, vojsku, da bi mogao provesti svoje odluke. Ali prije svega treba on kraljevstvo, područje i podanike nad kojima će vladati. Danas slavimo Isusa Krista kao kralja, svetkovina se službeno zove «Isus Krist kralj svega stvorenja». Crkva, dakle, Isusa drži kraljem i slavi ga kao takvoga. Svetkovina je razmjerno nova, ali sadržaj je trajan. Pogledajmo, ispunjava li on «uvjete» za kralja, ima li sve navedene značajke.
Ponajprije, Isus je zakoniti kralj. On je iz obitelji Svevišnjega, kao Sin vječnoga Oca. Njegov ga je Otac postavio kraljem nad svim stvorenim, nad cijelim svijetom. Po tijelu potječe iz kraljevske Davidove loze. Od anđela je naviješten kao vladar: «Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevom uvijeke i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja!» (Lk 1,33).
Zatim, i moć ima naš Krist Kralj. Nije li on sam rekao: «Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!» (Mt 28,18b). Možemo dobro vidjeti kako on ostvaruje svoju moć na zemlji gdje i sami živimo (kako je to na nebu, nadamo se da ćemo jednom vidjeti); zabilježeno nam je to u svetim Evanđeljima. On je pokazao moć nad prirodnim silama: oluju smiruje jednostavnom zapovijeđu, kruh umnaža mimo svih prirodnih zakona, isto tako vodu jednom riječju pretvara u najbolje vino, liječi bolesti svih vrsta bez ikakvih sredstava, dodirom ili čak i bez dodira, hoda po vodi kao po šetalištu, itd. I nad ljudima ima on takvu moć, privlači ih poput magneta, da na njegov poziv ostavljaju kuće, obitelji i dotadašnja zanimanja i slijede ga; poreznik (carinik) koji je mnoge prevario spremno prevarenima četverostruko nadoknađuje, javna grješnica, koja je svojim neobuzdanim ponašanjem upropaštavala i svoj život i život mnogih obitelji, obraća se i posvećuje se nesebičnoj službi bližnjima. Čak i nad demonima ima naš Kralj vlast: dosta je jedna njegova zapovijed kojom ih izgoni iz opsjednutih, čak im zabranjuje i govoriti. A kako je tek nadmoćan kada ga nesretnik zloduh i samoga htjede zavesti. Ukratko, Isus ima vlast nad svime što je stvoreno, nad fizičkim vidljivim svijetom, kao i nad duhovnim nevidljivim, ili kako sam reče u evanđelju: nad nebom i zemljom.
I kraljevstvo koje jedan kralj mora imati, ima Isus: područje i podanike. Podanici ovoga Kralja smo mi svi, cijelo čovječanstvo, a područje cijela Zemlja, pri čemu čak ne igra nikakvu ulogu, je li netko voljan priznati njegovu vlast nad sobom. Kad bi htio, Isus bi sve mogao sebi podčiniti, ali on to ne čini. Naprotiv, stavlja svoj život u službu svima, ali i u trenutku kada to čini, priznaje da je on ipak kralj.
A gdje je Isusovo kraljevstvo? Mnogi kršćani bi na to vjerojatno odgovorili da je ono na nebu, negdje iznad zvijezda, daleko od nas, u svakom slučaju daleko od naše zemlje, od našega grješnoga svijeta. Možda nerijetko i mi tako mislimo, pa i kad molimo: «Dođi kraljevstvo Tvoje!», mislimo kako to kraljevstvo gdje Bog vlada, gdje nema smrti i boli, mržnje ni bolesti, niti ikakve nesavršenosti treba odnekuda doći k nama, na ovaj svijet. Kao da u tom smjeru ide i Isusova izjava pred Pilatom: «Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta». Međutim, time se Isus nije htio odreći ovoga našega svijeta, jer on njemu itekako pripada, nego je samo htio naglasiti da on nije kralj kao drugi zemaljski kraljevi koji nad ljudima vladaju mačem, silom, ponekad čak i zločinom. On jest kralj, ali vlada na sasvim drugačiji način. On vlada tako da svima služi. Njegovo je prijestolje križ. Zato je njegova vlast posve drugačija. Obuhvaća ljudska srca i savjesti. Budući da ga je nebeski Otac postavio kraljem, ne može se Isus odreći «teritorija», a to je ovaj svijet. Dapače, on je upravo i došao na ovaj svijet, kako bi u njemu uspostavio «kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira», kako to molimo u svetoj Misi. To je kraljevstvo već među nama, poučio je Isus svoje učenike kad su ga o tome pitali. Svakako, ovdje se to Božje kraljevstvo ne može posve ostvariti, jer živimo u nesavršenom svijetu, ranjenom grijehom i opterećenom krivnjom, gdje su dobro i zlo isprepleteni. Upravo zbog toga što to ne možemo sami postići, svjesni smo da ovisimo o Bogu, te možemo to revnije moliti da k nama dođe kraljevstvo Božje i da se ostvari među nama.
