Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! ” (Lk 3,15-16.21-22).
________
Na ulazu u koncentracijske logore stajao je transparent s natpisom: “Rad oslobađa”, dok bi s unutarnje strane stajao drugi “Ostavite svaku nadu!”. Ljudski i kršćanski život nikako nije koncentracijski logor. Na njegovom ulazu stoji krštenje. Zato i natpis, transparent, na njegovu ulazu mora biti posvema drugačiji. Ali koji?
Prisjetimo se današnjeg blagdana Isusova krštenja. S pravom se pak pitamo zašto se trebao Isus krstiti. Ivan je propovijedao krštenje obraćenja, pokore, da bi Mesija što prije došao. A Isus nije imao grijeha, od početka je Sin Božji, zašto je potrebovao krštenje?
Prisjetimo se tadašnjeg vremena i njegovih prilika: Ivanu dolaze povorke onih koji se žele obratiti, koji žele promijeniti grešni život. I vidi čuda. Isus se priključuje ovoj povorci grešnika, obraćenika, ulazi u red s njima, solidarizira se s njima.
Promatramo li zvjezdano nebo, vidimo nebrojeno zvijezda na njemu. U tom nebroju plovi svemirom i jedan izgubljeni planet, Zemlja, i na njoj jedno od najizgubljenijih stvorenja, čovjek. Utjelovljenje Kristovo nam kaže da Bog u Isusu Kristu obgrljuje ovaj planet, do te se mjere solidarizira s njezinim stanovnikom, da se stavlja u isti red s grešnicima, stradalnicima, gubitnicima. Sa svima njima stavlja se On u isti red, stupa u istu povorku i čeka na red da ga Ivan krsti.
Kod krštenja je Isus vidio otvorena nebesa i čuo glas koji kaže: “Ti si Sin moj ljubljeni koga volim!” Ove su riječi upućene Isusu, ali preko njega i svakom djetetu, svakom čovjeku koji se krsti: svima njima, svima nama Bog poručuje: “Ti si moj ljubljeni sin, ti si moja ljubljena kći, tebe volim.” To je transparent, natpis koji stoji iznad našega života: Bog Te voli. Tvoj život ima smisla, ti nisi izgubljeno stvorenje u svemiru.
Čak ako i nemaš uspjeha u životu, ako se tvoj život zbog grijeha i zla slomio, imaj pouzdanja. Bog je na tvojoj strani, Bog je u Isusu Kristu u svojoj neobjašnjivoj ljubavi na strani stradalnika i gubitnika. Pred njim nema bezvrijednih propalica, pred njim nema promašenih egzistencija sve dotle dok čovjek vjeruje i pouzdaje se u njega.
I ako je išta Vesela vijest onda je to ovo ili vesele vijesti uopće nema. Krštenje Isusovo je krštenje cijeloga svijeta. I jer se to dogodilo, zato u Isusovu krštenju ima razloga za nadu i pouzdanje. Pavao veli: “Zacijelo znam, ni smrt ni život, ni anđeli ni sile, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile visine niti dubine niti bilo koje stvorenje ne mogu me rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu našem Gospodinu”, (Rim 8,38).
“Ostavite svaku nadu!” To je samo suluda poruka bezbožnih režima. Mi imamo svoju nadu. Naša nada je rođena u Betlehemu, ona je prisutna u Isusu Kristu jer nam u njemu i preko njega sam Bog poručuje da nas božanskom ljubavlju voli. A biti voljen od Boga, što može biti veće i dragocjenije? – Amen.
