Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!” “Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi” (Lk 6,17.20-26).
_________
Blaženstva, kako ih nabraja današnje Evanđelje, sačuvao nam je Sv. Luka. Matej ih je rasporedio malo drugačije. Ako bismo ih dali na obrađivanje pojedinim ljudima, oblikovali bi ih malo drugačije: Blago onima, koji znaju nagomilati imetak. Svega imaju u izobilju, ljudi im se dive i zavide im. Blago onima, koji znaju živjeti na tuđi račun. Dokazuju, da su se snašli. Blago moćnima i mogućnicima. Nikoga se ne boje, oslanjaju se na svijest, kako su drugi pred njima maleni. Blago onima, koji udovoljavaju strastima i prepuštaju se nagonima. Naužit će se života. Blago onima, koji su odbacili Boga i ubili savjest. Sve im je dozvoljeno, jer im ne smeta nijedan prestupak …
Ali…
Dali nagomilani imetak donosi sreću, blagoslov, zadovoljstvo i nutarnji mir?
Nisu li oni, pred kojima drugi drhte, prikraćeni za usrećujuće iskustvo iskazivanja i primanja ljubavi?
Zar nisu oni koji varaju, iskorištavaju i žive na tuđi račun, proganjani osjećajem, da nisu vrijedni poštenog ljudskog društva?
Što je velikog i vrijednog; od ljudskog dostojanstva ostalo onome, koji je u sebi ubio Boga i ugušio savjest? Evanđelje neće reći, da je imetak, sitost, smijeh, ugled, samo po sebi nešto loše. Ali želi reći, da je čovjek, koji se na te stvari navezuje, u opasnosti, da mu postanu božanstvo, kojemu će se s vremenom morati sve drugo ukloniti i klanjati.
Najveće čudo Evanđelja nisu ozdravljenja, umnažanje kruha, stišavanje oluje i slično. Najveće čudo Evanđelja su Blaženstva. Čovjeka, koji je po naravi zaljubljen u samoga sebe, izmijene, da postane spreman postati i siromašan, gladan, ponizan i prezren, ako se nada, da će time usrećiti, obogatiti, razveseliti i počastiti svoju braću i sestre. Tako postaje i sam velik, bogat, sretan i radostan.
