30. ožujka: 4. KORIZMENA NEDJELJA C

79

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada: I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika:

Usta i pode svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim: A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.

A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka: A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele: Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje-tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nade se’« (Lk 15,1-3;11-32).

______________

Uz čitanje razmjerno dugog današnjeg Evanđelja ne smijemo posve na početku prezreti farizejska predbacivanja Isusu: “Taj prima grešnike i jede s njima.”

To predbacivanje dalo je Isusu povoda da je ispričao priču, koju su kasnije nazvali „O izgubljenom sinu“. Njome je htio reći: Da, istina je, primam grešnike i jedem s njima. Znam, da vam se to ne sviđa, ali htio bih vam reći, da je Bog Otac, koji s pokojnikom ne samo da jede, već mu pripravlja i gozbu.

Isus nikada nije odobravao grijeh. Zato ni ne odobrava djela mlađen sina, koji napušta. očev dom i s razuzdanim životom potroši imetak. Sinu stavlja u usta nesumnjivo priznanje: Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom, nisam vrijedan zvati se tvojim sinom.

Isus također ne odobrava ponašanje starijeg sina, kojemu nije pravo, da se brat vratio, i ljuti se na oca, da mu je pripremio gozbu.

Po učenju pismoznanaca i farizeja bilo je zabranjeno već se i družiti s grešnicima, a još više, sjediti s njime kod stola. Zato bi po njihovom, otac morao kazniti sina. Ako ga je već primio natrag, mogao bi ga u najboljem slučaju učiniti jednim od svojih najamnika, s kojim bi imao samo hladne i službene odnose.

Ali Isusov Bog je drugačiji. Njegova dobrota prema raskajanom sinu prelazi očekivanja obojice sinova, prelazi shvaćanja pismoznanaca i farizeja, prelazi i naše očekivanje. Isusov Bog je Bog opraštanja i dobrote, koja je veća od svake ljudske grešnosti. Božja kiša natapa sve sjetve i Božje sunce grije sve žetve.

Isus je ovdje pokazao na jezgru svoje nauke o Bogu. To je nauka o Bogu koji je ljubav. O Bogu, koji je Otac i onda, kada čovjek nije vrijedan, da se naziva sinom. Jedino takva slika o Bogu je zaista vrijedna Boga.

Ujedno je to i Isusova nauka o čovjeku. Svaki od nas je u Božjim očima tako velik, da Bog nikada ni pred kim neće zatvoriti svoja vrata. Ako bi netko ostao vani, neka pripiše sebi.