Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
„U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?“ Oni rekoše: „Jedni, da je Ivan Krstitelj; drugi, da je Ilija; drugi opet, da je Jeremija ili koji od proroka.“ Kaže im: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Nato će mu Isus: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi put i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima” (Mt 16,13-19).
_________
Petar i Pavao predstavnici su dviju vrsta kršćana.
Jedni su vjernici odmalena. Tako su bili odgojeni i bez većih unutarnjih potresa rastali su vjerni Bogu cijeli život. Drugi su bili odgojeni bez vjere ili čak protiv vjere. Tko zna, po kakvim su se krivinama približili vjeri, upoznali njezinu vrijednost i prijanuli uz nju. Njihov broj, dakako, ni izdaleka ne dostiže prve, a gorljivost je često puta mnogo veća i vrijedna divljenja.
Petar i Pavao predstavljaju dvije pokretne sile unutar Crkve.
Petar daje Crkvi čvrstoću, njezin je temelj, stijena, na kojoj Crkva stoji. Čuvar je Evanđelja, vjernike učvršćuje u pravoj i čistoj nauci. Ima ključeve nutarnjih vrata Crkve.
Pavao je propovjednik Evanđelja, širi ga po svijetu, neprestano je na apostolskim putovanjima. Ima ključeve od vanjskih vrata.
Petar i Pavao predstavljaju u Crkvi bogatstvo različitosti. Znamo, da su se u nekim pogledima razilazili i čak posvađali. Petar se više zanosio onim, što je bilo ustaljeno, čvrsto i iskušano. A Pavao je više volio napredak, rizik i traženje novih putova.
Sve to imamo u Crkvi i danas. To je dokaz njezine mladosti, zdravlja i unutarnje slobode. Iako je tu i tamo nešto bolesno i za nekoga čak sablažnjvo, izražava unutarnju dinamiku i životnu snagu.
Ali uza sve raznolikosti ujedinjuje Petra i Pavla neograničana ljubav prema Kristu i potpuna predanost Njegovu djelu. Obojica su uz Njega doživjela svoju ljudsku nemoć. Petru se u jednoj prilici izvio iz ustiju usklik: „Gospodine, otiđi od mene, jer sam grješan čovjek”. Pavao je otvoreno i javno priznao: „Nisam vrijedan zvati se apostolom, jer sam proganjao Božju Crkvu.”
Ali obojica su ispovijedala, da je Krist njihova snaga i da na Njemu grade sve svoje povjerenje. Petar je nakon neuspješnog ribolova rekao: „Gospodine na Tvoju riječ bacit ću mrežu.“ A Pavao je zapisao: „Sve mogu u Onome, koji me jača.”
Sve dok Crkva bude imala takve Petre i Pavle, živjet će i napredovati.