Čitanje svetog evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga ad onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan“ (Iv 6,37-40).
_________
Mi se danas spominjemo svih naših dragih pokojnika koji su ovaj svijet napustili u „znaku vjere“ – kao vjernici. Spomen svih vjernih mrtvih uveo je sv. Odilo god. 998. u benediktinskom samostanu u Cluny u Francuskoj, a budući da su mnogi samostani u Europi bili tada ovisni o Clunyu spomendan se ubrzo proširio cijelim zapadnim svijetom. Spomendan svih vjernih mrtvi službeno se slavi u Katoličkoj Crkvi od god. 1311. Ne samo da se danas Crkva spominje dragih pokojnika već svaki dan se slave po cijelom svijetu sv. Mise za pokojne, za njihov ulazak u nebesku slavu. Riječ je o čistilišnoj Crkvi, o pokojnima koji su zaogrnuti ljubavlju Kristovom ali još nisu u punini nebeske slave. To je stanje “u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo”, kako je to slikovito rekao veliki pjesnik Dante.
U starom zavjetu čitamo da je Juda Makabejac “sabrao dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh” (Mak 12,43). Riječ je o pogibiji židovskih vojnika koji su se ogriješili o Zakon. Biblija veli za Judu: “Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi” (2 Mak 12,43–45).
Što se može reći o procesu čišćenja, uraštanja u Kristovu ljubav dragih nam pokojnika koji su se opredijeli za Boga a do konca života su ostali grešnici? Sa svom opreznošću možemo kazati: U smrti dodiruje čovjek plamen Božje ljubavi i u tome svjetlu spoznaje sve dobre i loše strane svoga životnog puta. Taj plamen Božje ljubavi je njegov sud i njegovo čišćenje, dozrijevanje, uraštanje u bezgraničnu Božju ljubav.
Naši su dragi pokojni u Božjoj blizini pa stoga možemo Spomen mrtvih nazvati i danom radosti. A jer se oni nalaze na putu čišćenja moramo se za njih moliti kako bi oni jednom bili naši zagovornici kod Boga.
