Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim I starješinama narodnim: “Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?” Kažu: “Onaj prvi.” Nato će im Isus: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete” (Mt 21,28-32).
____________
Prošle smo nedjelje vidjeli radnike – najamnike u vinogradu. Danas poziva gospodar dva svoja sina na rad. Prvi reče: Idem, ali se predomisli i ne ode. Drugi reče: Ne idem, ali se predomisli i ode. Na koga je Isus mislio, rečeno je u daljnjem govoru.
Dva sina tipovi su dviju vrsta Židova Isusova vremena. Prvi, koji odbija poći na rad u očev vinograd a poslije se predomisli i ode, jesu grešnici (carinici i bludnice) koji su članovi naroda Božjega, ali ne vrše volju Božju izraženu u Svetom pismu. Drugi, koji obeća ići na posao, ali ne odlazi, jesu teolozi, “glavari svećenički i starješine naroda” koji vrše starozavjetne propise, ali odbijaju prihvatiti poruku Božju ponuđenu u Isusovim djelima i riječima. Jedne i druge Bog smatra svojom djecom. Isus prisiljava svoje sugovornike da priznaju kako nije dovoljno govoriti, nego valja činiti ono što Bog traži.
U izrazu “carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo nebesko” krije se Isusova svijest da svojim djelima i riječima uprisutnjuje Božju vladavinu među ljudima. Neugledni i prezreni članovi Božjeg naroda prihvatili su ono što on čini i govori i time se uključili u kraljevstvo Božje. Teolozi to odbijaju i Isus ih u punoj svijesti svoga identiteta potiče da se obrate. Krstitelj je zvao na obraćenje i pripravljao put Isusu. Jednostavni ljudi povjerovali su mu i uključili se u Isusov pokret. Farizeji nisu povjerovali Krstitelju, pa ne vjeruju ni Isusu. “Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete!” Za Isusa nikad nije kasno obratiti se. On zove i čeka.
Što želi nama reći današnje evanđeosko čitanje?
U prvom redu želi nam reći, da nas Bog zove na rad. Tko se razumije u vinograd, zna da je posao u njemu naporan i zahtjevan. Treba prionuti dušom i tijelom na posao, s pameću i rukama. Treba se prigibati i istezati, mahati i podmetati leđa, hodati po grudama, podnositi pripeku i bježati pred pljuskom. Svatko ima svoj red i gospodar lako može prosuditi, tko radi dobro i odgovorno, a tko loše i površno.
Također nama želi reći, neka radimo u vinogradu koji pripada Bogu. Dakle, ne bilo gdje. – U godinama nakon koncila često slušamo i čitamo, da se svijet sekularizira. Po naški bi se reklo, da se svijet kida iz Božjeg područja. Poštovanje, koje je nekoć iskazivao Bogu, sada iskazuje sebi. Vrijeme, koje je nekoć koristio za Boga, koristi za sebe. Sve se manje ispituje, što je Božja volja i sve više uvažava svoju volju. Sličan je sinu, koji se zasitio očeva vinograda. Sam želi odlučiti, gdje će i što raditi.
Dokle sekularizacija (okrenutost prema svijetu) označava čovjekov napor, da gospodari nad prirodom i uz to razvije svoju osobnost, dotle je na pravom putu. Ispunjava zapovijed iz raja, da podvrgne cijelu zemlju i da nad njom zagospodari. Granice Božjeg vinograda su tako široke, kao što je širok svijet. Međutim, ako sekularizacija ide za tim, da se iznevjeri Bogu kao vlasniku toga širokog vinograda, tada joj Evanđelje govori, da je njezin pravac pogrešan.
Bog poštuje našu slobodu. S našim radom u vinogradu jako je strpljiv i mnogo toga popravlja za nama. Čak nam pruža mogućnost, da s predomislimo i odemo. Ali se ne može odreći očinskog odnosa prema nama i vlastitoga prava na vinograd.
